Za digitalnu transformaciju se zna: to je prava stvar! Ali, nakon toliko godina, jesmo li se ikada pitali radimo li ju na pravi način? Kao i većina zanimljivih rješenja, i ovo je otkriveno sasvim slučajno – u vječitoj igri poslovnog skrivača kojoj je cilj pronaći dva dobra druga svake tvrtke –
EFEKTIVNOST I EFIKASNOST
Sposobnost prilagodbe i povećanje produktivnosti u vrhu su najvećih izazova s kojima se susreću tvrtke u eri Industrije 4.0. Oni najvještiji u tome, pomoću koncepta skalabilnosti, bilježe i četveroznamenkaste stope rasta. Mahom su to mlade tvrtke, dojučerašnji startupovi.
Stvorili smo digitalne procese, alate, nepoznat broj digitalnih usluga te zakoračili iz opipljivog i neskalabilnog u neopipljivo i skalabilno.
Skalabilnost opisuje sposobnost tvrtke da raste a da ju ne ometa njezina struktura ili raspoloživi resursi kada se suoče s povećanom proizvodnjom ili povećanom potražnjom. U svojoj osnovi, skalabilno poslovanje je ono koje se fokusira na implementaciju procesa koji vode do učinkovitog rada.
U digitalnom svijetu vlada vječito proljeće i odzvanja cvrkut binarnog plavog vrapca: „There’s an app for that!“
Efektivnost digitalne transformacije je neupitna, ali do spajanja uma s tehnologijom biti će neefikasna. Zašto? Tehnologija se razvija eksponencijalno, dok je usvajanje znanja o korištenju novih tehnologija (digitalna adopcija) linearno, sporo. A upravo je ona ključan faktor uspješnosti svake tvrtke, jer – što će nam alati koje ne znamo koristiti?
UZROCI SPORE DIGITALNE ADOPCIJE
Prvi je čovjekov urođeni otpor promjenama: svaka promjena iziskuje izlazak iz zone komfora, a to – nije komforno. Drugi uzrok je jedini konačno ograničeni resurs: vrijeme. Naime, nemamo ga.
Sporost digitalne adopcije posebno dolazi do izražaja u tvrtkama koje žele rasti pa digitalno transformiraju alate, procese i usluge. Zaposlenici ih prečesto ne poznaju zadovoljavajuće dobro. Tri su razloga:
1. Rastuća količina informacija i sve kraća pažnja
Rastuća količina informacija koje treba naučiti dovode do informacijske preopterećenosti i smanjenja pažnje zaposlenika, posljedično tome i vremena za učenje o novoj tehnologiji. Kvaliteta usvajanja znanja je sve lošija, što se direktno odražava na produktivnost tvrtke i lošu uslugu.
2. Tvrtke ne prate brzinu promjene tržišta
Gordijski čvor educiranja dodatno zapetljava rastući obrtaj zaposlenika. Razvojni put zaposlenika je sve teži: šest do dvanaest mjeseci je potrebno za zadovoljavajuću prilagodbu kulturi i strukturi tvrtke, za učenje alata, procesa te proizvoda i usluga. Kako milenijalci u tvrtki prosječno provedu osamnaest mjeseci, sadašnjim tempom razvoja efikasno rade tek šest mjeseci.
3. Zastarjele metode educiranja
Klasičan model educiranja uključuje trener-predavače koji pružaju svo znanje za kvalitetan rad. Nažalost, trenera je premalo, a informacije i zaposlenici se izmjenjuju kao na traci pa je čekanje na trening tjednima ili mjesecima nedopustivo. Kakva je percepcija kvalitete usluge kad korisnika dočeka zaposlenik koji se sa edukacijskog sijela vratio zapamtivši mizerno prosječnih 10% informacija?
U nedostatku trenera i vremena za treninge, tvrtke posežu za mentorship metodama. Novi zaposlenik, stariji kolega i višemjesečno prenošenje znanja i iskustava. Ne bi bila loša ideja da mentoriranje ne troši radno vrijeme obojice.
S obzirom na to da živimo u sve složenijem svijetu, sposobnost pojednostavljivanja ima sve veću cijenu. Složenost troši vrijeme, usporava poslovanje i koči rast. Uz to, zahtijeva više sastanaka, više objašnjavanja, precizniju komunikacije s kupcem. Ukratko, složenost zahtjeva više ljudi i više zupčanika u stroju.
Efikasna digitalna transformacija zahtijeva uspješnu digitalnu adopciju. Sadašnji modaliteti educiranja najuže su grlo produktivnosti tvrtke i malo je reći da su zastarjeli i neefikasni.
Pratite nas i dalje i saznajte kako uspješno transformirati korporativnu edukaciju za veću efektivnost i efikasnost.
Nastavit će se…
