«REKAO SAM TI: UČINI!».
“ALI ZAŠTO?”.
“ZATO ŠTO DA!”.
Svi smo se barem jednom našli u odluci koju je donio i nametnuo netko drugi; roditelj, učitelj, naš šef… nije važno tko je bio: u svakom slučaju, to nam se nije svidjelo.
Kada aktivnost nije usmjerena na učenika, kad nad njom nemamo kontrolu niti utjecaj, razina motivacije i uključenosti dramatično opada.
A to još više vrijedi na andragoškom polju, to jest, kada je riječ o podučavanju odraslih. Malcolm Knowles, otac andragogije, među kardinalna načela učenja odraslih ubacuje “princip autonomije” koji glasi: “Ljudi se osjećaju izravno uključenima u aktivnost proporcionalno njihovom sudjelovanju ili utjecaju na proces odlučivanja koji ih se tiče.”
Loša vijest je da se, nažalost, mnogi tečajevi e-učenja i dalje oslanjaju na push pristup. To je pristup vezan za obrasce naslijeđene iz tradicionalne učionice ili seminara gdje postoji stručnjak koji govori, a ostali jednostavno slušaju njegove riječi.
Nedostatak interakcije i sudjelovanja čini iskustvo monotonim i pasivnim, što neizbježno podriva didaktičku učinkovitost tečaja.
Jeste li čuli za Daleov konus? Koncept koji je razvio američki pedagog E. Dale veza je između aktivnog i pasivnog iskustva, što je važno načelo poučavanja i svakodnevnog učenja.
Ljudi će najmanje naučiti ako slušaju predavanje o određenoj temi ili čitaju o tome, a najbolje usvajaju gradivo učeći druge i primjenjujući ga u svakodnevnom životu. Tu je teoriju pod nazivom “cone of experience” ili “cone of learning” (u prijevodu “stožac iskustva” odnosno “stožac učenja”) predstavio Edgar Dale 1964. godine.
„Stožac učenja“ učinkovit je komunikacijski instrument i pomaže ljudima da razviju različite metode učenja.
Dakle, interaktivni scenarij, projektni rad ili vježba pisanja pamtljiviji su od pukog gledanja videozapisa ili napisanog teksta.
Tu je i socio-tehnološko razmatranje: živimo svaki dan uronjeni u digitalni svijet s kojim kontinuirano komuniciramo: igramo se, čavrljamo, sudjelujemo u anketama, objavljujemo fotografije, videozapise, postove… kad je digitalno učenje u pitanju, trebamo li prihvatiti da budemo pasivni korisnici?
Sve to zahtijeva razmišljanje i promjenu onoga tko dizajnira, razvija i isporučuje online trening:
Stoga u svakom tečaju mora postojati jednak udio 3 elementa:
- Trenuci slušanja / gledanja / čitanja: oni su temeljni za objašnjavanje koncepata i prenošenje ključnih poruka, ali ne mogu činiti cjelokupno iskustvo treninga
2. Trenuci interaktivnog istraživanja: vremenske crte, žarišne točke, putokazi, kartice… svi formati koji omogućavaju korisniku brzo i izravno istraživanje sadržaja putem klikova bez pasivnog “trpljenja”.
3. Trenuci interaktivnog „izazova“: scenariji učenja, kvizovi, igre, vježbe… alati su kojima aktiviramo pažnju korisnika i „prisiljavamo ga“ da se sam testira, pokaže naučeno znanje i osvijesti svoje granice.
U svakom slučaju, moramo pokušati shvatiti naše tečajeve ne kao skup sadržaja u kojima korisnik mora uživati, već kao iskustvo treninga u kojem korisnik ima vodeću ulogu.
Sudjelovanje i motivacija naša su mantra ?.
Jedan od najučinkovitijih i „predavačkih“ načina angažmana je ispričati priču. Nije slučajno što čovjek, otkako je stvorio jezik, koristi usmene priče za prenošenje informacija i sadržaja.
Pripovijesti su sposobne zauzeti naš najinstinktivniji dio i stoga se mogu moćno urezati u pamćenje.
Želite li znati više? Pročitajte naš članak o „Storytellingu“.
https://www.copperpot.eu/2020/12/03/storytelling-iliti-pricanje-prica-u-digitalnom-ucenju/ .
