Već smo spominjali važnost storytellinga u digitalnom učenju. Kada pokušavate uživjeti učenike u e-učenje, potrebno je postaviti dobar scenarij. Na kraju, scenariji su zapravo samo vrsta priče, a priče su idealne za predstavljanje informacija na zabavan i zanimljiv način.
Dizajn učinkovitih scenarija jedan je od cool, kreativnih dijelova stvaranja e-učenja, ali zahtijeva malo planiranja. Na primjer, jedna stvar koju ćete htjeti uzeti u obzir prilikom dizajniranja scenarija je na koji način bi on trebao uključivati učenika; drugim riječima, gledište koje će zauzeti vaš scenarij.
Stajalište ima dva osnovna oblika u e-učenju: perspektiva vizualnog dizajna i narativna perspektiva.
Između ovoga dvoje postoji puno preklapanja jer bi vizualni elementi koje odaberete trebali podržavati naraciju, ali u ovom ćemo se članku usredotočiti isključivo na narativnu perspektivu.
Što je narativna perspektiva?
Narativna perspektiva je gledište vašeg scenarija, a kao i drugi oblici pisanja, to je perspektiva prvog, drugog ili trećeg lica. Stajalište se utvrđuje korištenjem osobnih zamjenica – na primjer, “ja”, “ti”, “ona”, “on”, „mi“, „vi“ i “oni”.
Prva osoba
Narativna perspektiva u prvom licu znači da je scenarij predstavljen s gledišta naratora ili lika. Ako pišete scenarije koristeći “ja” ili “mi”, pišete iz perspektive prvog lica, npr. „Ovo objašnjenje mi je vrlo korisno.“
Perspektiva prvog lica može biti ili sveznajuća, što znači da učenik može vidjeti i istraživati radnje, osjećaje i misli svih likova, ili ograničena, što znači da likovi mogu učeniku reći samo ono što zna, vidi ili čuje. U svakom slučaju, pripovjedač ili lik obraćaju se učeniku.
Pisanje scenarija u prvom licu pogodno je za teme u kojima učenik ima znanje i vještine da djeluje kao savjetnik liku. Ovaj pristup može se učiniti angažiranijim korištenjem razgranatosti kako bi se pokazao utjecaj koji odabir učenika ima na situaciju u kojoj se lik nalazi.
Druga osoba
Stajalište druge osobe najčešći je pristup pisanju za sve vrste iskustava u kojima je polaznik duboko involviran – a posebno za e-učenje. To je zato što učenika stavlja u središte radnje. Sa stajališta druge osobe, pripovjedač se obraća izravno učeniku, koristeći zamjenicu „ti“, kao u „Ovo objašnjenje stajališta bit će ti vrlo korisno.“
Jedno od razmatranja prilikom pisanja scenarija iz perspektive drugog lica jest kako ćete učenika suočiti s posljedicama njegovih/njezinih izbora. Da biste zadržali imerzivno iskustvo, idealno bi bilo da želite da vaši učenici iskuse posljedice svojih postupaka. Dva načina na koja to možete učiniti uključuju dopuštanje učeniku da odabere avatara koji će ga predstavljati u scenariju ili pomoću vizualnih prikaza točke gledišta.
Treća osoba
Stajalište treće osobe – najčešći pristup za pisanje beletristike – oslanja se na upotrebu zamjenica poput “ona”, “on” i “oni”, kao u “Smatrao je da je ovo objašnjenje vrlo korisno. “
Zbog njihove upotrebe u pisanju beletristike, pripovijest iz trećeg lica također može biti dobar izbor za pisanje scenarija. Slično kao i kod prvog lica, perspektiva trećeg lica može biti ili sveznajuća (učenik može vidjeti i istražiti radnje, osjećaje i misli svih likova) ili ograničena (učenik slijedi radnje i misli jednog lika). U svakom slučaju, učenik je više promatrač scenarija, nego sudionik scenarija.
Bilo da odaberete pripovjedački pristup prvog ili trećeg lica, oba pristupa daju vam mogućnost da uravnotežite objektivnost i uključenost učenika. Na primjer, perspektiva prvog ili trećeg lica mogla bi biti doista učinkovit pristup istraživanju teških tema poput etičkog ili moralnog donošenja odluka, pri čemu bi se zbog osobnog angažmana učenik mogao osjećati previše ugroženim.
Sažmimo
Jednostavno rečeno, scenarij iz prvog lica priča je ispričana sa stajališta pisca ili pripovjedača i koristi “ja” ili “mi”. Scenarij drugog lica usmjeren je na učenika i koristi zamjenicu “ti”. Scenarij trećeg lica ispričan je s gledišta vanjskog pripovjedača i koristi zamjenice kao što su “on”, “ona” i “oni”.
Bez obzira na to koje gledište imaju vaši scenariji, najbolje je da se cijele vrijeme držite te perspektive. Drugim riječima, ako ste scenarij napisali u prvom licu (koristeći “ja” ili “mi”), pokušajte izbjeći okretanje prema zamjenici drugog lica poput “vi” ili zamjenici treće osobe poput “oni”. Promjena takvih perspektiva može zbuniti učenike.
Kakva su vaša razmišljanja o gledištima u scenarijima izrade? Koje gledište najčešće koristite?
